Međunarodni dan obitelji proglasili su Ujedinjeni narodi 15. svibnja 1989. godine. Prvi put u svijetu taj dan obilježen je 1994. godine, pod sloganom „Da obiteljski dan ne čine stvari, nego srdačni odnosi roditelja i djece. Cilj obilježavanja dana obitelji jest naglasiti važnost obitelji kao kamena temeljca društva. Prilika je to za podizanje svijesti javnosti o važnosti dostojnog položaja obitelji u društvu, promicanju potpore obitelji i važnosti obiteljskih vrijednosti.
Prošle godine Međunarodni dan obilježavali smo cijeli tjedan u Vrtiću raznim događanjima, predavanjima, radionicama za roditelje i djecu, izletom djece, roditelja i odgojitelja, igrom roditelja i djece u grupi…..
Budući nas je ove godine spriječila pandemija u zajedničkom druženju i obilježavanju dana obitelji a vezala nas za Internet, ovim putem prenosim vam dio o suvremenom pristupu odgoju iz Programa radionica za roditelje „Rastimo zajedno“.
Postoje brojene definicije obitelji, bez obzira na sve definicije obitelji, svim obiteljima zajednička je ljubav i dobrobit djeteta.
Suvremena istraživanja razvoja djece i odnosa djece i roditelja pokazuju da su određeni načini roditeljskog ponašanja i odnosa prema djetetu povezani s djetetovom dobrobiti i razvojem. Tako se pokazalo da primjerice roditeljska toplina i uključenost, određivanje granica uz podršku djetetove autonomije podupiru djetetovu dobrobit i razvoj, dok roditeljska hladnoća, kontrola ili izostanak granica i strukture narušavaju djetetovu dobrobit i razvoj.
Osim psihologijskih istraživanja, o poželjnom i nepoželjnom odnosu odraslih prema djeci govori i Konvencija UN-a o pravima djeteta. Odatle i dolazi termin „Najbolji interes djeteta“ koji označava ono što je na dobrobit djeteta i njegovog razvoja. Konvencija UN-a o pravima djeteta svakom djetetu jamči pravo na uzimanje u obzir njegovog mišljenja o stvarima koje ga se tiču, na sigurnost i zaštitu od nasilja, na obrazovanje te mnoga druga prava. Poštivanje ljudskih prava djeteta predstavlja vrijednost za koju smo se kao društvo opredijelili. Uz pravo djeteta na poticajno, podražavajuće i nenasilno roditeljstvo, roditelji imaju i pravo na podršku u ispunjavanju roditeljskih odgovornosti. Jedan takav oblik podrške upravo su UNICEF radionice za roditelje „Rastimo zajedno“ koje u našem Vrtiću provodim 10 godina.
U nastavku donosim posebno korisne smjernice za rad s djecom pod nazivom „Četiri stupa roditeljstva u najboljem interesu djeteta“ koja su temelj zdravog odnosa s djecom.
1.Brižno ponašanje
Prvi stup roditeljstva odnosi se na ponašanja roditelja koja odgovaraju na djetetovu potrebu za ljubavi, emocionalnom toplinom, sigurnošću, pripadanjem, povezanošću, prihvaćanjem. Dijete treba brižno ponašanje roditelja kao sigurnu bazu iz koje može istraživati svijet i u koju se može vratiti kada osjeti umor, zabrinutost ili tugu.
To od roditelja traži osjetljivost na poruke djeteta i primjereno odgovaranje na njih, pokazivanje topline i ljubavi, pružanje utjehe i zaštite, prihvaćanje djeteta i davanje podrške. Roditelj može djetetu pokazivati naklonost i radost, utješiti ga kada je tužno ili potreseno, razgovarati s njim o onome što ga brine, održavati pozitivno emocionalno okruženje u domu te djetetu pružiti sigurnost.
Dosljedno pružanje emocionalne topline i dosljedno odgovaranje na potrebe djeteta predstavlja temelj za razvoj sigurne, stabilne i emocionalno tople veze s roditeljem. Takva veza osigurava da su djetetove emocionalne potrebe zadovoljene i da se dijete osjeća vrijednim i prihvaćenim.
2.Struktura i vođenje
Drugi stup roditeljstva odgovara na djetetovu potrebu za sigurnošću, predvidivošću i kompetentnošću.
Struktura se odnosi na prostor, vrijeme i usmjeravanje djetetovog ponašanja.
Strukturirani prostor je siguran prostor u kojem je dijete zaštićeno od opasnosti koje ga mogu ugrožavati kako u vlastitom domu tako i izvan njega. Osim toga, malom djetetu važno je da se raspored u poznatom prostoru ne mijenja.
Strukturirano vrijeme i aktivnosti podrazumijevaju uredan (ali ne krut) svakodnevni raspored s redovitim vremenom i obrascima obiteljskih aktivnosti. Rutina i predvidivost malom djetetu pruža osjećaj sigurnosti. Istovremeno, važna je i fleksibilnost koja omogućuje da se rutina prilagodi trenutačnim potrebama djeteta (npr. ne budimo dijete da bi pojelo užinu). Fleksibilnost u strukturiranju vremena također omogućuju sve više dogovaranja s djetetom što je ono starije i zrelije.
Strukturu čine i granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja te drugi načini vođenja i usmjeravanja djeteta kao što su izražavanje očekivanja ili objašnjavanje zahtjeva. To djetetu omogućava da nauči samo upravljati svojim ponašanjem. Roditelj je djetetu uzor prikladnog ponašanja i izražavanja emocija te odnošenja prema drugim osobama. Od njega dijete uči i razvija vlastite moralne vrijednosti, rješavanje sukoba i prosocijalna ponašanja. Kako bi se to postiglo, roditelj pomaže djetetu da razumije što je, a što nije prihvatljivo te postaviti razumne i primjerene granice i očekivanja. Pri tom je važno uzimati u obzir djetetovo mišljenje te ga usmjeravati na pozitivan način, pružanjem smislenih objašnjenja, bez tjelesnog i psihičkog nasilja.
3.Uvažavanje ili priznavanje djeteta kao osobe
Treći stup roditeljstva odgovara na potrebu i pravo djeteta da ga se vidi, čuje i poštuje kao osobu – s vlastitim shvaćanjima, idejama, planovima, preferencijama i ljudskim dostojanstvom. Dakle, odnosi se na uvažavanje djeteta kao osobe. Ova potreba djeteta često je bila zanemarena u tradicionalnom odgoju.
Za razvoj djetetove samosvijesti potrebno je da roditelj primijeti, prepozna i na neki način, potvrdi djetetov osobni doživljaj (npr. „Vidim da voliš čeprkati štapićem po blatu.“; „Tužan si jer se izgubila igračka.“, „Brine te kad će doći tata.“)
To podrazumijeva posvećivanje vremena i pažnje te pokazivanje zanimanja za svakodnevne aktivnosti i iskustva djeteta (npr. što dijete voli i ne voli raditi, kako se osjeća, što ga brine, plaši, veseli ili oduševljava). Sve to ponajprije zahtijeva da roditelj sluša dijete, pokuša razumjeti njegovo gledište, a kod neke djece i da pomogne djetetu izraziti svoje misli i osjećaje. Kad roditelj pokazuje da mu je važno čuti i razumjeti kako se dijete stvarno osjeća i što misli, onda dijete doživljava da je vrijedno takvo kakvo je.
Uvažavanje djeteta kao osobe podrazumijeva i to da roditelj vodi računa o djetetovom mišljenju prilikom donošenja odluka koje se tiču djeteta i obitelji.
4.Osnaživanje ili omogućavanje osnaživanja djeteta
Četvrti stup roditeljstva odgovara na djetetovu potrebu za osjećajem osobne kontrole, kompetentnosti i sposobnosti utjecaja na druge ljude i svijet oko sebe. Drugim riječima, osnaživanje se odnosi na roditeljevu potporu djetetovoj autonomiji.
To zahtijeva roditeljsku osjetljivost, otvorenost za djetetov utjecaj i uzajamnu suradnju (Npr. Tamo mi pokazuješ prstom – ti bi nam upalila svjetlo – dići ću te da dosegneš. ). Roditelji podupiru djetetove jake strane, hrabre dijete i izražavaju povjerenje u djetetove sposobnosti, slijede i podržavaju djetetove inicijative.
Roditelj osnažuje dijete kad slijedi s interesom djetetovu ideju, pridružuje se njegovoj aktivnosti ako mu dijete dopusti te se suzdrži od vođenja i pomaganja ako dijete može samo provesti svoj naum. Kad dijete krene u ostvarivanje neke svoje zamisli (npr. uzeti čašu vode, odnijeti tanjur mami, razgledati neku zanimljivu spravu) umjesto: „Razbit ćeš“, „Pokvarit ćeš“, „Porezat ćeš se“, „Past ćeš“, „Evo vidiš da ne možeš“, roditelji ga mogu osnažiti riječima: „O, to izgleda zanimljivo“, „Jesi li otkrila gdje se to otvara?“, „Ti to jako pažljivo i polako nosiš“, „Pa ti bi već htio naučiti kako se to radi“.
Osim toga, roditelji mogu stvarati prilike u kojima dijete uči i stječe nova iskustva. To uključuje proširivanje djetetovog iskustva i upoznavanje djeteta sa svijetom, odgovaranje na djetetova pitanja, podržavanje igre i omogućavanje djetetu da doživi uspjeh
Kad prepoznaju da svojom aktivnošću mogu utjecati na okolinu djeca stječu osjećaj djelotvornosti koji ih ohrabruje da budu aktivna i djeluju u skladu sa svojim potrebama i u novim situacijama. S druge strane, ako dijete nikad nije uspješno u pokušajima da utječe na svoju okolinu, može postati pasivno i povući se.
Dok podupiru sve veću samostalnost svog djeteta koje raste roditelji ne bi smjeli zaboraviti da razvoj nije pravocrtan. Dijete može ponekad pokazivati potrebu za autonomijom, a onda opet potrebu za većom blizinom i zaštitom roditelja (npr. kad se ujutro trudi samo obuti cipele, a popodne kad roditelj dođe po njega u vrtić želi da mu ih roditelj obuje).
Izvor: Interni materijali za provođenje radionica za roditelje „Rastimo zajedno“.
Poučna priča za kraj
Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan, i nađe svog petogodišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
- Tata, smijem li te nešto pitati? – reče sin.
- Naravno, sine, reci, što je?
- Tata, koliko ti zarađuješ na sat? – nastavi sin.
- Što te briga koliko zarađujem, zašto me to pitaš? – uzvrati otac prilično nestrpljivo.
- Pa, samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?
- ‘Ajd’, dobro, ako te već tako jako zanima, zarađujem 50 dolara na sat.
- Oh – odgovori dječak spuštene glave, a onda, nakon nekoliko trenutaka upita: – Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?
Otac se već prilično naljutio zbog takvih sinovljevih besmislica, pa reče: - Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu glupost, okreni se i idi pravo u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje ludorije!
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je, već krajnje iscrpljen, postao još ljući zbog takvih dječakovih nepotrebnih pitanja… Mislio je: – Kako se samo usuđuje pitati takva pitanja, samo da bi dobio novac?
Nakon nekog vremena malo se smirio pa pomislio: - Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara… Stvarno ne pita često i ne traži novac…
Otišao je do dječakove sobe i otvorio vrata.
- Jesi zaspao, sine? – upitao je.
- Nisam, tata, budan sam – odgovori dječak.
- Razmišljao sam… Možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.
Dječak se uspravio, smiješeći se.
- Oh, hvala ti, tata! – povikao je.
Tada je, posegnuvši ispod jastuka, izvukao snop zgužvanih novčanica.
Kad je otac vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
- Zašto si tražio još novca kad ga već imaš? – planu otac.
- Zato što nisam imao dovoljno, tata, a sada imam! – odgovori dječak.
- Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom.
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oproštaj.
SRETAN VAM MEĐUNARODNI DAN OBITELJI!
Pripremila pedagoginja Višnja Milačić Žurić, prof.
Kako smo proveli Međunarodni dan obitelji prošle godine prisjetite se u fotogaleriji.
