VJEVERICA ŠIŠKICA ili Uvijek postoji izlaz!

Šiškica je bila vrlo spretna, okretna i maštovita vjeverica. Vjeverice takve obično i jesu, ali Šiškica je bila posebna. Samo je izmišljala nove i nove igre. Često se družila s vjevericom Kestenkom. Sate i sate provodile su igrajući se Šiškičinih igara.

Proljetno je poslijepodne. Šuma je umivena pljuskom. I stabla, i cvijeće, i zemlja mirišu. Sve odiše lakoćom i svježinom. Dan stvoren za šetnju. Kestenka se otputi po svoju prijateljicu Šiškicu. Zviždukne joj nekoliko puta. Hop, hop, hop....U hipu je spretna Šiškica bila kraj svoje prijateljice. Ponijela je i rekete za badminton. Nek se nađu pri ruci.

Šiškica je zaista bila prava sportašica i svaki je trenutak nastojala iskoristiti za vježbu. Skok po skok; hopa, hop; cupa, cup... Riječ po riječ – i dvije prijateljice stigoše na proplanak.

Hoćemo se zaigrati? – predloži Šiškica, ne gubeći vrijeme. Kestenka spremno prihvati. I sama je voljela badminton. Vjeverice zauzeše pozicije, no nikako im nije išlo. Šapice su im upadale u blato.

Šiškica se zamisli i brzim kretnjama stane razgledati okolinu. Potom usklikne – Imam ideju! Znaš što, mogle bismo se uspentrati na one dvije jele, pa tako igrati. Mislim da je razmak posve prikladan za našu igru. Onda, kestenka, jesi li – za?

Kestenka, koja je obožavala sve što je novo, objeručke prihvati prijateljičin prijedlog. Izvrsno! Kako si se samo toga dosjetila!?

I tako se svaka vjeverica uzvere na svoje drvo i igra započne. Za loptice koje bi pale na zemlju nisu mnogo marile. Ionako na jelama ima dostatno šišarki da bi mogle igrati i cijelu godinu bez prestanka.

Skakućući s grane na granu za lopticom, Kestenka uzvikne – Ovo je zbilja nešto posebno! A Šiškica odgovori – Baš mi je drago da uživaš! Pig – pong, tam-dam, tam-dam. Izvrsno su igrale obje vjeverice.

A onda – iznenada, Šišlkica se u igračkom žaru oklizne o mokru granu i počne gubiti ravnotežu. Pokušavala se zadržati na sve moguće načine – i rukama i repom... No to joj je samo pomoglo ublažiti udarac i spasiti glavu. U nekoliko se sekunda našla na zemlji.

Joj, što boli! – krikne preplašena vjeverica. U tren oka prijateljica se stvori pokraj nje, pokušavajući joj pomoći. Na žalost, Šiškica nije mogla stati na nogu. Jedino što je Kestenki preostalo bilo je pozvati šumskog liječnika. I tako je Šiškica dobila gips.

Prijateljica Kestenka provela je cijelu noć uz Šiškicu, a sutradan je otišla u školu. Kako se Šiškica ne bi odveć naprezala penjući se u svoju kućicu na drvetu, prespavale su u „logorištu“, kolibici koju su podigle šumske životinjice u blizini proplanka za igru.

Tek kad je ostala sama, Šiškica je zapravo shvatila što se dogodilo. Počele su je opsjedati „crne misli“.... Šiškica je za četiri tjedna imala nastupiti na šumskom badminton-natjecanju, a sad je u gipsu. Ništa od vježbe i ništa od pobjede.

Poznavajući dobro prijateljicu, Kestenka prije odlaska u školu otiđe do Srnice zamoliti je da posjeti Šiškicu. Kada je Srnica stigla, Šiškica je plakala kao ljuta godina. Srnicu jedva da je i primijetila.

Dobro jutro, draga Šiškice! – pozdravi je nježno Srnica. Šiškica se okrene prema Srnici i tiho odzdravi – Dobro jutro, Srnice! Nakon kraće stanke započne svoju priču – Vidiš u što sam se uvalila. Kako sam samo mogla biti tako glupa da izmišljam bedaste nove igre prije natjecanja.... Da sam barem malo više pazila... – izgovori Šiškica, okrivljujući sebe.

Kad tako razmišljaš, je li ti lakše? Nije. Ali ne mogu se sjetiti ničega što bi mi olakšalo situaciju. Dušo draga, ti barem znaš da vrijeme ne možeš vratiti. Ali uvijek možeš učiniti nešto novo. Ako to želiš, naravno!

Srnice, što sad mogu učiniti? Noga će mi biti u gipsu tri tjedna, a natjecanje je za četiri. Što mogu učiniti? Drago mi je da razmišljaš o tome što se može učiniti. No osjećam li tvoju zbrinutost? Pa, da. Posve sam zbunjena. Ne vidim nikakav izlaz. U posljednje sam se vrijeme cijela posvetila badmintonu...

Šiškice, cijela šuma priča o tvojoj kreativnosti i mašti. Što si ono lani počela raditi? Misliš ono s lutkama i lutkarskim priredbama. Ah, potpuno sam zaboravila – odgovori Šiškica, smješkajući se.

To te zabavlja? Uživaš u tome? – nastavi Srnica. Da. Dobro se tada osjećaš? Skroz dobro! Osjećam se nekako ispunjeno. Volim stvarati!

Pa bi li to željela opet raditi ovih dana dok si kod kuće? Upita je Srnica. Naravno da bih – veselo će Šiškica. A onda se odjedanput snuždi – A materijal? Potreban mi je materijal, a ja se sad teško krećem. Za materijal ne brini! Dobrohotno odvrati Srnica – Samo mi reci, želiš li zaista raditi? Bi li te to veselilo? Daa – poviče Šiškica, skakutajući na jednoj nozi. Onda dobro. Kestenka i ja preuzet ćemo brigu o materijalu. Ti samo dobro promisli što će ti biti potrebno.

Čim je dobila materijal, Šiškica se marljivo bacila na izradu lutaka. Bila je prava umjetnica. Znala ih je izraditi doslovce od svega: šišarki, grančica, slame, sijena, krpica, žirova, kestena, različitih šumskih plodova.... Materijala je imala napretek. Tko bi je posjetio, donio bi ono što mu se činilo da bi joj moglo koristiti. Prijatelji su joj dolazili zaista često. Svi su sa zanimanjem promatrali što stvara. U poslijepodnevnim satima činilo se da kolibica poskakuje od veselih glasića...Lutke su bile gotove i zajednički su počeli osmišljavati predstavu.

U stvaranju i druženju s prijateljima koji su je okruživali Šiškici su tri tjedna protekla za čast. Premda je znala da neće nastupiti na ovogodišnjem natjecanju u badmintonu, Šiškica se osjećala vrlo zadovoljnom. Uživala je u izradi lutkica i pripremi predstave.

Svi su nestrpljivo očekivali premijeru. I sudionici i publika. Osvanuo je i taj dan. U poslijepodnevnim satima na šumskom su se proplanku počeli okupljati stanovnici sa svih krajeva šume. Bio je to značajan kulturni događaj.

Mislim da naslućuješ kako je predstava primljena sjajno. Kad se ulože velik trud i ljubav, uspjeh je zajamčen.

A Šiškica? Šiškica je bila osobito uzbuđena, ponosna i sretna.

Iz zbirke priča za djecu „Kakav će ti biti dan, odlučiti možeš sam!“ autorice Sanje Brbore.

U prošloj priči (Vjeverić Žirić) upoznala sam vas s Teorijom izbora, psihološkim potrebama i četiri ključna pitanja, odnosno putokazom koji nas vodi u smjeru do boljeg odnosa i boljeg života.

Danas ću vam zadati jednu vježbu s obzirom na priču s poruku: uvijek postoji izlaz!

Za ovu vježbu potreban vam je bilo koji predmet koji vam se nađe pri ruci. To može biti olovka, papirnata maramica, knjiga...Zapišite za što biste ga sve mogli upotrijebiti. Nakon što zapišete sve što vam je palo napamet, pokušajte s istom maštovitošću zamisliti koliko izbora biste mogli imati u nekoj situaciji koju smatrate svojim problem.

Nemojte se obeshrabriti ako vam u početku neće pasti na pamet više mogućnosti. Vremenom ćete se izvježbati, a možda i vi imate neku Srnicu kao Šiškica koja vam može pomoći da dođete do rješenja. Jer tražiti pomoć nije znak slabosti, već znak snage. Ne mora svaka zamisao biti realna i ostvariva. Možda se i našalite sa sobom pa upišete da bi za rješenje vašeg problema bilo najbolje da se preselite na Mars. No, kad malo razmislite, vidjet ćete s koliko prepreka i teškoća bi bila ispunjena realizacija takvog plana pa ćete od nje vjerojatno odustati. Ali ako ste se, možda, odlučili za jedan ili čak i nekoliko praktičnijih načina, možda se i odlučite za ostvarenje nekog od njih.

Ako ovu vježbu odigrate i sa svojim djetetom, naučite ćete ga kroz zabavnu igru koliko izbora možete imati u situacijama koje su na prvi pogled bezizlazne. Baš kao što je i vjeverica Šiškica naučila.

KADA SE ULOŽE VELIK TRUD I LJUBAV, USPJEH JE ZAJAMČEN!

Pripremila pedagoginja Višnja Milačić Žurić, prof.

Pratite nas na društvenim mrežama

Telefon:
023/383-305

Image

Telefon:
023/383-305