Što još mogu napraviti za svoju djecu tokom socijalnog distanciranja?

„Brinem se da imaju svoju dnevnu rutinu, brinem se da se zdravo hrane, borave i igraju se na svježem zraku, provodim s njima niz aktivnosti koje mi svakodnevno dostavljaju njihove odgojiteljice putem mobilnih aplikacija.... Suočavaju se s mnogo promjena, stresom, socijalnim distanciranjem. Trudim se kao roditelj da mu/im osiguram dovoljno podrške za suočavanje s vlastitim emocijama, korisitim se svim mogućim preporukama dostupnim na internetu, pratim preporuke stručnjaka... Mogu li uraditi još i više za sačuvam i podržim djetetovo fizičko i mentalno zdravlje?! Što još mogu uraditi za njih!?“

            Čim se pitate ovo pitanje, sigurna sam da ste već uradili sve što se mogolo uraditi da olakšate svojoj djeci vrijeme socijalne izolacije i da ste već sve napravili što se može napraviti da njihvo život izgleda i uđe u neku novu normalu. Sigurna sam, ako se pitate ovo pitanje, da s njima provodite vrijeme u aktivnostima, zajedničkom druženju i povezivanju. Također sam sigurna i da iskreno komunicirate o svemu, da pokazujete interes za djetetov svijet, kako se ono osjeća, jeli dobro, znam i da ste zabrinuti za svoju djecu i njihovu dobrobit, jesu li previše ispred ekrana, kako ih povezati s prijateljima, jeli im dosadno... U trenutcima vremena dok se suočavate s pranjem odjeće, pripremanjem obroka, steriliziranjem svega i svačega, provođenjem raznih igara s djecom, brinete, i stalno brinete – radim li dovoljno, mogu li uraditi još nešto za njih!?

            Odovor na gore postavljeno pitanje je – DA, možete još nešto uraditi za svoje djecu! Možete se pobrinuti za svoje emocionalno stanje! To pravilo vrijedi i u normalnim vremenima, vremenima bez kriza, bilo one na individualnom planu ili globalnom kao sada. Stručnjaci koji rade s djecom kažu – Ako želite pomoći djetetu, prvo pomozite njegovom roditelju! Pitanje kako roditelj emocionalno odgovara na krizu, bila ona, kao što je već rečeno, na obiteljskom planu ili globalnom, uvelike utječe na djecu.

            Evo kako to najbolje objasniti kroz priču – zamislite da ste na brodu, putujete negdje i tako, sjedite, možda čitate knjigu... Odjednom, počinju nekakvi valovi, nekakav vjetar, vožnja postaje malo manje ugodna... Preko razglasa javlja se kapetan i kaže da upravo ulazite u ciklonalno područje, da će valovi biti malo veći, brod će se malo više ljuljatu, preporuča vam da se vežete za svoja sjedišta i nastavite svoju vožnju. Predviđa da ćete iz oluje izići kroz 20-ak minuta. Kakav glas želite čuti od kapetana, kakvog kapetena biste uopće željeli imati na svom brodu u toj situaciji – želite li da vam ovo kaže kapetan smirenim glasom, glasom koji ulijeva povjerenje, tonom i sadržajem koji vam govori da je sve u redu i pod kontrolom!? Ili biste voljeli čuti kapetana koji jedva dolazi do zraka, paničari i ne zna kako se suočiti sa situacijom? Naravno da biste voljeli čuti smirenog kateana. Ne znači da je kapetan naivan i da ga nije briga. Itekako se u takvoj situaciji brine za svoj brod i putnike ali ono što on radi jest da samoregulira sebe i svoj odgovor na datu situaciju jer zna da o njemu ovisi i kako će se putnici osjećati u tom trenutku oluje na brodu. Događaj je samo događaj, naš emocionalni odgovor daje značenje određenom događaju. Tako i vaša djeca žele, puno više od još jedne aktivnosti i još jedne igre i još sadržaja, oni prije svega žele roditelja koji je jednostavno sretan, zadovoljan, ok. Žele roditelja koji ulijeva povjerenje u datoj, novonastaloj situaciji. Da, dogodi se da se brodovi potope, dogodi se da se izgube, na to se ne može utjecati ali se može utjecati na to kakva vožnja će biti. Mislim da vam je analogija ove priče i broda s obitelji i djecom jasna.

            Iz tog razloga jako je bitno da se roditelji pobrinu za svoju dobrobit, za svoju emocionalnu stabilnost – nađite vrijeme za sebe, ne iscrpljujte se dodatno nizom projekata i aktivnosti (o čemu sam pisala u prethodnim člancima), puno važnije od toga hočete li s djecom proći kroz još jednu aktivnost jest da uradite nešto za sebe, sjedite u tičini 5 minuta, pročitajte odlomak neke knjige, popijte kavu u tišini, nađite vremena za sebe i svog partnera, porazgvarajte telefonski s nekim bliskim, napravite sebi kupku... Ima puno načina što možete uraditi za sebe a da vas veseli i podržava vaše emocionalno stanje. Roditelji često u ovakvim situacijama zaborave redovito jesti, spavati, ne posežu za podrškom, toliko brinu o djeci, njihovim aktivnostima, jesu li sretni, zadovoljni, mogu li i još nešto uraditi za njih... zaborave na vlastitu dobrobit... Upravo rade sve ono što je plodno tlo za razvoj simptoma anksioznosti kod samih sebe. A to je ono što djetetu u kriznim situacijama najmanje treba, odnosno ono što može negativno utjecat na njegovu dobrobit. Stoga, brinite o sebi, svom emocionalnom stanju,potražite stručnu pomoć ako vam ttreba, pružite samima sebi malo nježnosti jer na taj način moći ćete je još i više pružiti svojoj djeci i ostalim članovima obitelji, na taj način bit ćete kapetan s kojim je plovidba ugodna, vrijedna, nije ugrožavajuća, kapetan s kojim se rado boravi na brodu.

Za sve savjete, nedoumice, psihološku podršku, budite slobodni i nazovite na broj 091/183-6902

Vaša psihologinja,
Andrijana Dominis, prof

Pratite nas na društvenim mrežama

Telefon:
023/383-305

Image

Telefon:
023/383-305